Nikšićanka Bojana Perović skoro dvije decenije bavi se izradom suvenira i gotovo deceniju sanja da otvori firmu i da njena radionica “Bojica art” oboji svijet – sada je to uspjela zahvaljujući novcu iz fonda EU.
“Ako ne gradite svoje snove, neko će vas unajmiti da mu pomognete da izgradi svoje”, poruka je motivacionog govornika, Tonija Gaskinsa.
Nikšićanka Bojana Perović nije željela da se to i njoj dogodi. Suviše dugo je vjerovala u svoje snove da bi ih se tako lako odrekla. Skoro dvije decenije bavi se izradom suvenira i gotovo deceniju sanja da otvori firmu i da njena radionica “Bojica art” oboji svijet. Makar dio onog svijeta njoj dostupnog.
Nekada je falilo hrabrosti, nekada vremena, a skoro uvijek novca, da bi san postao java. Ovoga puta sve se poklopilo – Bojana spremna na rizik, vremena dovoljno, a tu su i bespovratna sredstva za samozapošljavanje iz fondova Evropske unije.
“Uvijek sam o tome maštala i svaku priču sam završavala time kako želim da otvorim nešto svoje. Moj brat je znao šta želim i čim je vidio poziv Zavoda za zapošljavanje javio mi je. Rekla sam sebi da nemam šta da izgubim. Godine prolaze, a ja svoj san nikako da ostvarim. Ovoga puta riješila sam da snovi postanu java”, priča Bojana dok pokazuje suvenire, ali i nakit i slike, na kojima trenutno radi.
Otišla je na Biro, prijavila se za pomenuta sredstva a, kako kaže, koordinatorka Vera Radulović, bila je tu da pomogne sve što treba, da se maksimalno posveti svakom kandidatu i da vodi računa da neku sitnicu ne zaborave i time umanje mogućnost dobijanja sredstava. Bojana je odradila tri radionice, napisala biznis plan za projekat “Automatizacija proizvodnje suvenira”, dobila maksimalnih 7,5 hiljada eura i radionica “Bojica art” je postala firma. Njena!
“Konkurisala sam za lasersku mašinu za rezanje, kompjutersku opremu, skener, štampač i da sebi mogu da platim doprinos za deset mjeseci, koliko projekat traje”.
Iako su svi koji su dobili sredstva u obavezi da firmu drže otvorenom godinu, Bojana i ne razmišlja o tome da bi mogao nastupiti trenutak da je zatvori, jer niko ne želi da stavi katanac na snove.
“Tačno je da je i dalje prisutna neka doza straha, ali to je normalno. Međutim, ovo je prilika koju nijesam smjela da propustim i koju ne bi trebalo da propuste ni ostali nezaposleni. Nemaju ovdje šta da izgube, tako da, iako sam tek krenula sa realizacijom projekta, već sada svima savjetujem da se prijave za bespovratna sredstva koja EU dodjeljuje. Pooštravaju se mjere prilikom izlaska na sajmove a tek će se pooštriti kada uđemo u EU. Moraće se to malo uokviriti i uozbiljiti i dobiti neki zakonski osnov. Mislim da ću spremno dočekati EU, a potrudiću se i da svoje proizvode plasiram na njeno tržište”, sa osmijehom kaže Bojana, diplomirani ekonomista i prisjeća se kako je počela njena suvenirska priča.
Od licidarskog srca do ogrlica i slika
Prije dvadesetak godina tetka Draženka iz Zagreba uvela ju je u svijet suvenira. Poklonila joj je prvi kalup i Bojana je počela da pravi anđelčiće, cvjetove, i da zarađuje za džeparac. Bilo je to 2001.godine, a prve urađene anđele poklonila je sadašnjem suprugu Milanu. A onda je 2007. godine došao četvrti sajam suvenira u hotelu “Tara” u Bečićima. Bio je to, priznaje kreativna Nikšićanka, odlučujući momenat da hobi priča preraste u nešto ozbiljnije.
“Trebalo je osmisliti suvenir. Tetka je pravila licidarsko srce, pa sam se i ja odlučila za takav suvenir ali, umjesto ogledala, središnje mjesto pripalo je Crnogorcu i Crnogorki. Imala sam tremu kako će sve to da prođe i bile iznenađena interesovanjem i prodajom. Porudžbine su stizale sa svih strana, a ja nijesam znala šta me je snašlo. Čak su mi i kući dolazili, ostave mi novac unaprijed, tako da sam morala sve da završim – i to komad po komad, pošto sam imala samo jedan kalup. Nikad da izlijem. To je bio neki odlučujući momenat da se ovome posvetim”, priznaje Bojana koja je kao djevojčica vezla goblene, dok joj je nastavnica likovnog, Zagorka Vlahović, prenijela ljubav prema slikarstvu.
Likove uglavnom iscrtava na bijeloj i crvenoj podlozi, pa su te dvije boje postale njen zaštitni znak. Neki će reći da je detaljista, ali Bojana voli da se svakom detalju maksimalno posveti i suvenir je završen tek onda kada je ona zadovoljna urađenim.
Sa selidbom sajma iz Bečića u Podgoricu, iz “Tare” u “Deltu”, promijenili se kupci pa je i asortiman proizvoda koje su izlagači nudili bio drugačiji. Klasični suveniri postali su rijetkost, a štandove je preplavio nakit. Jednom ekonomisti, kojem kreativnosti ne fali, nije bilo teško da se prilagodi zahtjevima tržišta. Bojana je počela da radi minđuše, ogrlice, broševe, rajfove, trake za kosu…Iako joj je nabavka repromaterijala problem, Bojana uspijeva da se nekako snađe. I sada, kada su snovi počeli da se ostvaruju ne dozvoljava ni da joj korona poremeti planove.
“Dobila sam ponudu da radim slike za neke apartmane u Kotoru i prihvatila sam. Ali ne zapostavljam ni izradu suvenira, nakita. U moju radionicu, koja je sada postala firma, uložila sam dosta novca, vremena, ljubavi. Trebalo mi je vremena da se izborim za svoje mjesto, za svoje snove. Nijesam željela da se jednoga dana kajem što nijesam pokušala da ostvarim snove. Iako sam se redovno prijavljivala na Biro, stalno sam govorila da ne tražim posao već šansu da pokušam. I dobila sam je”, kaže Bojana i sa osmijehom dodaje da nije teško biti kreativan i raditi unikatne stvari ukoliko to imate u sebi.
“Za dvadeset godina od sad bićete više razočarani stvarima koje nijeste uradili nego onima koje jeste. Zato odbacite sidro. Otplovite iz sigurne luke. Uhvatite vjetar u svoja jedra. Istražujte. Sanjajte. Otkrivajte”, zapisao je Mark Tven.
Bojana već uveliko plovi.
Korona odložila objavljivanje drugog poziva
Program grantova za samozapošljavanje u vrijednosti od 3,5 milona eura prvi je direktni grant koji je Zavodu za zapošljavanje Crne Gore dodijeljen iz Programa EU i Crne Gore za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku, koji se finansira iz pretpristupnih fonodva (IPA) i realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Programa se realizuje kroz tri godišnja poziva u vrijednosti od 1,1 milion eura po pozivu za minimum 400 korisnika grantova za samozapošljavanje. U prvom pozivu njih 94 dobilo je bespovratna sredstva u iznosu od tri do 7,5 hiljada eura.
Drugi javni poziv trebalo je da bude objavljen krajem marta, ali je njegovo objavljivanje zbog situacije sa koronavirusom pomjereno do prestanka privremenih mjera koje je donijelo Nacionalno koordinaciono tijelo. Pravo učešća imaće nezaposlena lica koja su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najmanje četiri mjeseca na dan objavljivanja drugog poziva.
Reportaža je nastala u okviru projekta EU4ME, koji finansira Evropska unija.
Svetlana Mandić, ND Vijesti