Carinska unija je ekonomski prostor u kojem se države članice sporazumom obavezuju da će ukinuti međusobne carine ili takse sličnog učinka, te kvantitativna ograničenja, a prema trećim zemljama primijeniti zajedničku carinsku tarifu. Carinska unija je bila glavno ekonomsko uporište Ugovora o osnivanju Evropske ekonomske zajednice iz 1957. godine, koji je već tada težio stvaranju zajedničkog tržišta i ostvarivanju četiri slobode – slobode kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga. Uspostavljena je 1. IV 1968.
Osnovni ciljevi Carinske unije su stvaranje zone slobodne trgovine, jačanje ekonomskih odnosa među državama članicama EU, ubrzanje razvoja trgovinskih aktivnosti, podizanje životnog standarda i osiguranje boljih mogućnosti zapošljavanja povećanjem produktivnosti i postizanjem finansijske stabilnosti.
Tok pregovora u poglavlju – Carinska unija
Crna Gora je 17. XII 2013. dobila kompletan Izvještaj sa skrininga za ovo poglavlje u kojem je iznesena opšta ocjena zadovoljavajuće usklađenosti domaćeg zakonodavstva s pravnom tekovinom EU. Predsjedavajuća EU je 19. XII 2013. uputila pismo u kom se ocjenjuje da je Crna Gora u ovoj fazi dovoljno spremna za otvaranje pregovora u ovom poglavlju i pozvala Crnu Goru da dostavi pregovaračku poziciju. Vlada je 29. V 2014. usvojila Pregovaračku poziciju za Carinsku uniju i dan kasnije je zvanično uputila EK.
Crna Gora u daljem toku pregovora treba da nastavi s usklađivanjem nacionalnog zakonodavstava s relevantnim EU propisima, da se fokusira na dodatno jačanje administrativnih kapaciteta i da obezbijedi jednoobraznu i efikasnu primjenu carinskih procedura. Kada je u pitanju kompjuterizacija, imperativ je uspostavljanje neophodnih IT sistema za razmjenu informacija s državama članicama EU, što će, u finansijskom smislu, biti i naš najveći izazov.
Značaj potpunog usklađivanja s pravnom tekovinom u ovom poglavlju je višestruk i podrazumijeva benefite u svim sferama crnogorskog društva. Činjenica da neće biti naplate carinskih dažbina podrazumijeva da će građani Crne Gore moći da kupuju kvalitetnije proizvode iz bilo koje države članice EU i to po znatno nižim cijenama nego danas. Uz to, pojeftiniće i mnogi domaći proizvodi, jer će se naći pred ozbiljnim pritiskom pada cijena proizvoda porijeklom iz EU. Crna Gora će postati dio unutrašnjeg tržišta, čime će se olakšati izvoz domaćih proizvoda na tržište sa 500 miliona potrošača. Nakon pristupanja EU Crna Gora će preuzeti preferencijalne trgovinske aranžmane sa zemljama Mediterana (Alžir, Izrael, Egipat, Jordan, Liban, Maroko, Palestina, Sirija, Tunis), sa Čileom, Meksikom i Južnoafričkom Republikom, pa će biti ukinute ili smanjene carinske stope za trgovinu i sa tim zemljama. Zakonodavstvo Crne Gore je u velikoj mjeri usklađeno s pravnom tekovinom u ovoj oblasti, pa se u dijelu pravne harmonizacije u ovom poglavlju ne očekuju veći izazovi.
Oblast kojoj EU i Crna Gora pridaju veliki značaj, a koja će ujedno predstavljati i najveći izazov u ovom poglavlju, odnosi se na IT sisteme Uprave carina, kojima će se postići međupovezanost i interoperabilnost sa IT sistemima EU. Praksa zemalja članica EU nam govori da je za razvoj Zajedničke komunikacione mreže/Zajedničkog sistemskog okruženja (CCN/CSI), Novog kompjuterizovanog tranzitnog sistema (NCTS), Integrisanog sistema upravljanja tarifom (ITMS) i Sistema kontrole kretanja akcizne robe (EMCS) potrebno vrijeme, značajna finansijska sredstva i, svakako, ekspertska pomoć.
Autor teksta je Đorđe Janković, sekretar radne grupe 29 – Carinska unija
Četvrti broj magazina Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore “Diplomarius”
